Spavanje s bebom u krevetu

Kao i sa svime, tako i sa ovom temu među laicima i stručnjacima ne postoji konzensus treba li beba spavati u istom krevetu s roditeljima ili ne. Svaka obitelj ima svoje specifičnosti zbog kojih bi se trebali odlučiti za jednu ili drugu opciju, ali generalno vjerojatno je bolje da beba spava s vama. Pročitajte zašto.

Kako bismo uopće razumjeli zašto dolazi do ovog prijepora treba zaviriti u prošlost i vidjeti gdje sve počinje. Ako pogledamo evoluciju i biologiju jasno je da životinjski roditelji koji brinu za svoje potomstvo spavaju blisko stisnuti s njima. Bebe na svijet dolaze iz sigurnosti majčine utrobe i treba im period navikavanja na vanjski okoliš. Trebaju naučiti regulirati razne potrebe koje u utrobi nisu imale jer su bile jedno s majkom – plač, smijeh, glad, odlazak na wc, ali i osjećaj sigurnosti.

Pogled iz antropološke perspektive također podupire stav spavanja bebe s roditeljima. Mnoge ne-zapadne zajednice imaju kulturu spavanja roditelja s bebama.

Napokon povijesno je poznato da je i zapadno društvo prakticiralo spavanje beba s roditeljima dok se prije 500-ak godina nije okrenulo drugoj praksi. Svećenici su naredili spavanje beba u zasebnim krevetićima, a trend cijenjenja neovisnosti nadalje je utvrđivao odvajanje roditelja od beba. Na to su se nadograđivali freudovska psihologija, dr. Spock i Richard Ferber koji su poticali ostavljanje uplakanih beba kako bi se same isplakale. Nažalost, iako beba prestaje plakati ona to ne čini jer je našla unutarnji mir već jer je ostala bez energije da doziva one koji bi ju u trenutcima nemoći trebali zaštiti – roditelje. Naime i istraživanja harvardskih psihijatara pokazala su kako su stres i povezani poremećaji veći kod beba koje spavaju same.

Voditelj Laboratorija za bihevioristiku spavanja majki i beba, James McKenna, napisao je više od 150 članaka na ovu temu. Prema njemu kada beba spava uz roditelje svi su na dobitku. Iako roditelji tada imaju lakši san tako mogu češće vidjeti da li je sve u redu s bebom. Majka se ne treba dizati i tako se potpuno razbuđivati kako bi nahranila bebu kad je ono već pokraj. Moguće da će beba manje plakati jer će se ionako osjećati sigurno, a ako i plače roditelji se ne moraju dizati kako bi je utješili. Unatoč češćem buđenju generalno spavaju duže i bolje se naspavaju. To nadalje dovodi do bolje psihičke i emocionalne regulacije što je ključno za sveopće zdravlje roditelja, a time i bebe. Očevi koji spavaju s bebama imaju manje testosterona što ih čini prijemčljivijima za dječje emocije.

Kako dijete raste neki roditelji brinu da će postati „razmaženo“ i plašljivo ako se ne nauči spavati samo. Naprotiv, djeca koja dobivaju sigurnost spavanjem uz roditelje dok god im je to potrebno vjerojatnije će imati više samopouzdanja od onih koje se tjera da postanu „veliki“ prije no što su na to spremni. Osim toga, moderan način života tjera nas da djecu gotovo ne vidimo tijekom dana pa se s njima možemo zbližavati noću.

Pitanje je dakle spavati s bebom ili ne?

Spavanje bebe u zajedničkom krevetu treba biti odluka obaju roditelja i moraju biti sigurni u to. Ako se osjećate nesigurno moguća solucija je kinderbet kojemu se spušta jedna strana i koji je stavljen tik uz krevet. Treba napomenuti kako je jedan od većih strahova roditelja, onaj da će fizički ozlijediti bebu, dosta ne-vjerojatan. Naime fatalni slučajevi najčešće su zabilježeni kod roditelja-ovisnika, spavanju beba na trbuhu, spavanjem na kauču ili vodenim krevetima.

Beba u svakom slučaju treba biti u istoj prostoriji kao i roditelji.

Ako pak jedva čekate spavati u krevetu zajedno s bebom osigurajte dovoljno veliki madrac kako biste imali dovoljno mjesta.